Tomislav Gotovac (Sombor, 1937. - Zagreb, 2010.) jedna je od regionalno najznačajnijih umjetnika performansa, autora strukturalističkog i eksperimentalnog filma te konceptualnih umjetnika. Svoj subverzivni i umjetničkom eksperimentu sklon svjetonazor, razvijao je na živoj sceni jugoslavenskih kino klubova 60tih i 70tih godina. Fenomen kino klubova kao rasadništva avangardnog razmišljanja, zasnovan je na načelnoj državnoj podršci klubovima kao poligonima razvoja filmske socijalističke narodne kulture. Podrška se zasnivala na manjoj razini kontrole pa je tako otvoren prostor za društvenu kritiku i suprotstavljanje ideološkoj apologiji zastupanoj u filmovima u produkciji državnih filmskih poduzeća. Gotovac je bio aktivni sudionik beogradske filmske scene, suradnik Lazara Stojanovića i glumac u njegovom kultnom filmu Plastični Isus snimljenom 1971. godine. Zabrana filma i Stojanovićevo zatvaranje označili su uvođenje rigidne birokratske politike. Po povratku u Zagreb, Gotovac godinama u javnim prostorima izvodi performanse bliske body artu koji svojim sadržajem djeluju provokativno i ciljano šokiraju i skandaliziraju građansko okruženje. Gotovčeva iznimna popularnost ili slava nejgovog "retoričkog tijela", zasnovana je na fotografskim performansima koji su njegovu umjetničku praksu učinili pristupačnom širokoj publici. Gotovčev kultni status utemeljen je na stvaralačkoj i egzistencijalnoj upornosti u poistovjećivanju umjetnosti i (vlastitog) života, na shvaćanju stvaralaštva kao ekstenzije umjetnikove egzistencije i anticipaciji umjetnosti pojedinačnih mitologija kroz (vlastitu) realizaciju apsolutne neponovljivosti i neuklopljivosti umjetnikove osobe. Iz ovih je razloga Gotovčeva performerska karizma bila nemjerljiva, a njegov nastupi – posebno kad su se referirali na odnos umjetnosti i politike, antologijski.
Serija fotografija "Srp, čekić i crvena zvijezda", pokazuje kompleksnu koreografiju adoracije državotvornih simbola i simbola komunističkog pokreta u ozračju, rakursima i ekspresivnom kontrastu svjetla i sjene, preuzetim iz estetike njemačkog filmskog ekspresionizma dvadesetih godina. Poslije svojih performansa Gotovac je često policijski privođen .