Slavko Matković (Subotica, 1948. – 1994.) jedan je od najvećih konceptualnih umjetnika u Srbiji, a zbog širokog područja svog umjetničkog djelovanja koje je obuhvaćalo književnost, poeziju, nadasve vizualnu, konkretnu i tipografsku poeziju, slikarstvo, kolaž, autorski film, konceptualnu umjetnost, performans, intervencije u prostoru i na vlastitom tijelu, arte povera, mail art, strip, multimediju, i teoriju, smatra se najizrazitijim predstavnikom nomadizma. Bio je i utemeljitelj avangardne umjetničke grupe Bosch + Bosch (1969. – 1976.), međunarodne revije za umjetnost Wow (1974.), te urednik časopisa „Kontaktor 972“ (1972.).

Njegova sklonost umjetničkom nomadizmu učinila ga je inovatorom i anticipatorom novih umjetničkih postupaka. Svojim umjetničkim radom bio je fokusiran na poziciju umjetnosti i pitanja autorstva, analizu procesa umjetničkog stvaranja i istraživanje odnosa između vizualnog i jezičnog područja, dokidanje razgraničenja između visoke i popularne kulture i umjetnosti, uključivanje publike u stvaranje umjetničkog djela, poistovjećivanje života i umjetnosti, aproprijaciju marketinških strategija, itd. Matkovićeva umjetnička praksa pred kraj života početkom devedesetih, eskalirala je prema ekstremnom body artu s obilježjima autodestrukcije. Dugogodišnji suradnik umjetnik Balint Szombathy njegovu je umjetničku bît sažeo riječima: „„Matković se nije sklanjao pred stvarnim opasnostima koje su proisticale iz njegove uloge anti-umetnika... Smelo se suočavao s njima, jer nije bio u stanju da se odupre onim izazovima, iskušenjima iza kojih bi osetio mogućnost dosezanja čiste poezije i čiste ideje. Nije se povlačio u zaklon čak ni kad bi ga poneka poetička pustolovina i fizički ugrozila, jer naprosto nije previo razliku između života i umetnosti – ova istorijska maksima za njega zaista nije bila fraza niti puko jezičko žongliranje.“

Matkovićeva serija potrošačkih fotostripova Nekerman iz 1979. godine lucidno i ironično komentira potrošačko društvo i manipulatorski podtekst marketinških strategija. Iako je jugoslavenska ekonomija tih godina bila u recesiji, još uvijek izolirana od svjetskog tržišta, a njezino stanovništvo sve željnije potrošačkih dobara, Matković je kritički anticipirao predstojeći proces globalizacije, planetarnu prevlast multinacionalnih kompanija i njihovu kontroliranu transformaciju bioloških nagona u potrošački impuls.