Tomaž Šalamun (Zagreb, 1941) povjesničar umjetnosti, slovenski i američki pjesnik, član Slovenske akademije zna- nosti i umjetnosti, kao konceptualni umjetnik bio je član Grupe OHO. Objavio je 38 zbirki poezije, uvršten je u sve relevantne antologijske preglede slovenske i američke suvremene poezije, a njegove pjesme prevedene su na više od trideset jezika.Tomaž Šalamun se pridružuje OHO–u 1967. godine, a rada grupe u području vizualnih disciplina usmjerio je prema estetici pokreta arte povera, stvarajući instalacije i izvodeći performanse koristeći se svakodnevnim i to najčešće odbačenim materijalima i objektima. Tomaž Šalamun svojim je pjesništvom kritizirao hipokriziju, karijerizam i nemoć intelektualaca, te loše funkcioniranje i dekadenciju državne vlasti. Pjesme je od 1963. godine objavljivao u časopisu Perspektive koji je početkom šezdesetih bio najznačajnija kulturno društvena revija u Sloveniji, s najjačim intelektualnim potencijalom. Objavljivana književnost i kritički tekstovi ugrožavali su monopol Partije i stoga je časopis uvijek bio na rub zabrane. U dobi od dvadeset i dvije godine, Tomaž Šalamun je zajedno s Rastkom Močnikom bio glavni i odgovorni urednik u trenutku kad su Perspektive 1964. godine trajno zabranjene radi kritike koju je poznati disident i jedan od otaca slovenske nezavisnosti Jože Pučnik iznio o kurentnoj agrikulturnoj reformi. Šalamuna je dodatno opteretila njegova pjesma Duma (Misao, 1964) već pripremljena za idući broj časopisa, kojom je secirao duhovno–politički obzor tadašnje Slovenije. Iako je bio pod prijetnjom presude na dvanaest godina robije, nakon pet dana zatvora zbog pritiska domaće i strane javnosti (New York Times, Corriere della Sera i Mond), Šalamun je oslobođen. Prema njegovim riječima, zbog tadašnjih studentskih pobuna i krize vlasti, Slovenija je 1964. godine proživjela svoju 1968.