Umjetnički savez Devětsil (Umělecký Svaz Devětsil) okupljao je umjetnike različitih poetika, ali marksističke orijentacije i dobro povezane s međunarodnim avangardnim pokretima. Nakon početnih traženja i posvećenosti proleterskoj umjetnosti koja se još oslanjala na tradicionalnu estetiku, 1923. godine za okosnicu svog djelovanja članovi su prihvatili Poetizam, umjetnički program kojeg su odredili Vítězslav Nezval i Karel Teige. Najveći doprinos Devětsila očitovao se u poeziji i ilustraciji, ali su njegovi članovi bitno utjecali i na skulpturu, film, tipografiju i dizajn knjige, kazalište i arhitekturu. Devětsil se pod utjecajima purizma, ruskog konstruktivizma, futurizma i dade, bezrezervno okrenuo novoj, suvremenoj civilizaciji i modernoj tehnici, te popularizaciji umjetnosti koja za njih treba formulirati adekvatan izraz. Prvi manifest Devětsila pozvao je umjetnike da uoče poetičnost svakodnevnih predmeta. Nova umjetnost realizirala se u neboderima, zrakoplovima, mimi i plakatima. Tradicionalnu umjetnost smatrali su mrtvom, a Teige je smatrao da su najljepše slike one koje nemaju autore. Prevladavajuća forma postaju pjesme-slike, po ortogonalnoj dispoziciji bliske konstruktivističkoj fotomontaži i dadaističkom kolažiranju, koje su sadržajno objedinjavale produkte lirske stvarnosti suvremenog svijeta. Teige je smatrao da će pjesme-slike umnožene sredstvima suvremenog tiska i dostupne širokom auditoriju dokinuti tradicionalnu unikatnost umjetničkog objekta. Na tom je tragu Devětsil organizirao programske izložbe, poput Bazara moderne umjetnosti (Prag, 1923.), gdje su uz umjetnine ravnopravno izloženi svakodnevni objekti, plakati i produkt-dizajn itd., kojima su osporavali dotadašnje predodžbe o likovnom djelu i svrsi umjetničkog stvaralaštva. Devětsilova tipografija zasnovana na jednostavnim i savršeno čitkim linijama, funkcionalnost prilagođena sadržaju teksta i njegovoj svrsi te povezivanje slike sa tiskom u tipo-fotoima, ugrađeni su u osnove suvremene kulture vizualnih komunikacija.