Otakar Mrkvička (Příbram, 1898. - Prag, 1957.) bio je slikar, ilustrator, scenograf, likovni kritičar i teoretičar. Smatra se jednim od pionira primitivizma i poeticizma.

Mrkvička je studirao na Akademiji vizualnih umjetnosti u Pragu i na Visokoj školi za umjetnost i dizajn od 1919. do 1922. godine. Kasnije je studirao na Umjetničkoj akademiji u Münchenu (1924. - 1925.).

Bio je dio Devětstila i ubrzo postao jedan od njegovih najistaknutijih članova. Umjetničko udruženje Devětsil (Umělecký Svaz Devětsil) okupilo je umjetnike različitih poetika, ali svih s marksističkom orijentacijom i dobro povezanih s međunarodnim avangardnim pokretima. S Karelom Teigeom puno je surađivao u programima predavanja o umjetnosti koje je organizirao Devětsil.

Od sredine 1920-ih radio je kao scenograf Oslobođenog kazališta (redatelji Jindřich Honzl i Jiři Frejka), a kasnije je surađivao s Dada kazalištem.

Mrkvička je veći dio svog života proveo radeći na ilustracijama knjiga, ilustrirajući preko sedamdeset knjiga renomiranih čeških i međunarodnih književnika. S Karelom Teigeom dizajnirao je nekoliko konstruktivističkih naslovnica knjiga. Neke od publikacija koje je ilustrirao uključuju one Jaroslava Seiferta, Samá Lásk, 1923.; Guillauma Apollinaira, Zavražděný básník, 1925. i Karela Konráda, Rinaldino, 1927. (obje s Teigeom).

Mrkvička je bio suosnivač lijevo-orijentiranog satiričnog časopisa Trn (1924.) i za njega je stvarao karikature i političke crteže. Tridesete godine 20. st. bile su kulminacija Mrkvičkine novinarske djelatnosti. Njegovi satirični crteži, karikature, portreti i kritike pojavljuju se u novinama Lidový noviny, a njegovo je ime sinonim za novinara i crtača.