KRONOLOGIJA

1962.

Marko Pogačnik kleše apstraktnu skulpturu u stijeni u  kanjonu rijeke Zarice pokraj Kranja. Zarica  kasnije postaje lokacija na kojoj se odvijaju brojni projekti skupine OHO. Pogačnik (pod pseudonimom Toska) priprema izložbu u predvorju kazališta Prešern u Kranju. Na izložbi su  prikazane apstraktne monotipije, crteži i objekti. 

Skupina učenika  kranjske gimnazije (Marjan Ciglić,  Iztok Geister, Marko Pogačnik) koje  zbližava interes za apstraktnu i avangardnu umjetnost, počinje pripremati izdanje školskog časopisa „Plamenica“.

1963.

 Izlazi „Plamenica“: sav materijal (eksperimentalni tekstovi, apstraktni crteži) priređuju  tri urednika: Marjan Ciglić,  Iztok Geister, Marko Pogačnik, a  autor uvodnog manifesta je Pogačnik. Izdavanje časopisa izaziva žestoke reakcije.  Nakon skandala koji  izbija u povodu izlaska „Plamenice“, avangardno orijentirani pojedinci uključujući i Naška Križnara, Rudija Šeliga, Francija Zagoričnika, koji surađuju s urednicima časopisa, počinju formirati grupu koja pokušava oživjeti kranjsku umjetničku scenu. Naišavši na žestok otpor, grupa  sredinom šezdesetih svoje aktivnosti seli  u Ljubljanu (tzv. Kranjska grupa).

Ujesen  se Pogačnik i Geister, koji počinju studirati u Ljubljani, povezuju s grupom književnika i teoretičara okupljenih oko časopisa „Perspektive“, te tamo objavljuju  prve tekstove.  Za časopis su radili i Braco Rotar, Rudi Šeligo, Tomaž Šalamun, Franci Zagoričnik i drugi.

1964.

Časopis „Perspektive“ je zabranjen, a urednički odbor njima bliskog časopisa „Sodobnost“ (Suvremenost),   s Dušanom Pirjevcem na čelu,  je smijenjen. Suradnici „Perspektiva“ prisiljeni su pronaći novu platformu za objavljivanje tekstova.  Postupno  se počinju okupljati oko časopisa „Problemi“, dok  se budući članovi skupine OHO povezuju  sa  studentskim tjednikom „Tribuna“. Marko Pogačnik razvija  tehniku utiskivanja objekta u glinu koju zatim ispunjava gipsom. Te su pločice prvi „pop artikli“.

1965.

Pogačnik samostalno izlaže u Prešernovoj galeriji u Kranju. Na izložbi su prikazani crteži kojima je  umjetnik na specifičan način ponovio vlastito iskustvo moderne umjetnosti, od impresionizma, preko nadrealizma do apstrakcije, pop artikala i instalacija s ogledalom i gipsanim skulpturama.

Franci Zagoričnik,  Naško Križnar i Marko Pogačnik odlaze na izlet u istarsko selo Dajla – već je samo ime sela inspiriralo Zagoričnika na pisanje. Izlet je rezultirao Zagoričnikovom poezijom, Križnarovim filmovima i Pogačnikovom serijom crteža.

Pogačnik (pod pseudonimom Toska) izlaže crteže iz serije Dajla  u Prešernovoj galeriji u Kranju. Istog ljeta izrađuje gotovo 40 metara dugačak crtež kojim je problematizirao liniju i njezinu progresiju u različitim oblicima. Tomaž Šalamun inicirao je objavljivanje knjige, svojevrsnoga generacijskog kodeksa koji odražava stavove avangardno orijentirane generacije.  Geister i Pogačnik preuzimaju urednički posao, a pridružuju im se Zagoričnik i Rotar. Kasnije su u projekt uključili i Aleša Kermavnera. Publikacija AVA objavljena je iduće godine.

Krajem 1965. Aleš Kermavner je posjetio Pogačnika i Geistera. On je bio vodeća osoba među skupinom ljubljanskih studenata kojima je pripadao i Milenko Matanović. Grupa je poticala huligansko ponašanje (nekonvencionlno odijevanje i ponašanje, slušanje rock glazbe i slično) kao izraz osobnog nezadovoljstva konzumerističkim društvom. Kermavner je bio pjesnik i filozof, a glavna tema njegovog rada bilo je otuđenje u konzumerističkom i masovnom društvu. Također pokazuje sklonost reističkim procesima: preuzima Pogačnikovu metodu utiskivanja objekata koje zatim koristi  na brojnim stranicama na koje otiskuje ljubljanske ulične kanale.

1966.

Pogačnik  objavljuje manifest u „Tribuni“ (br. 13. 1965./66.) o osnutku Sintgalerije: jednostavne konstrukcije koja može biti postavljena na bilo koje mjesto gdje se ljudi okupljaju, prenoseći time umjetnost iz galerije u svakodnevno okruženje. Takva je konstrukcija postavljena na ulazu Akademije 5. siječnja. Pogačnik je izložio svoje Dajla serije, ali je izložba skinuta nakon dva dana. Kasnije je konstrukcija preseljena u zgradu Kazina u kojoj su se odvijale studentske aktivnosti. Tamo je, između ostalih, izlagao i Milenko Matanović. Postupno su aktivnosti galerije jenjavale. Samoubojstvo Aleša Kermavnera (3.travnja)  snažno je potreslo njegove kolege.Njegovo cjelokupno  književno naslijeđe objavljeno je iste godine u Knjizi Aleša Kermavnera u kojoj su objavljeni i otisci kanala i ostalih objekata. Pod arkadama Kazina Pogačnik javno oslikava  postere i stripove u znak protesta protiv rata u Vijetnamu. Pogačnik i Geister objavljuju OHO knjigu. U isto vrijeme objavljuju i takozvani OHO manifest u „Tribuni“ (23. studenog). Riječ OHO sažima riječi  oko i uho (organi reističke  koncentracije),  a, istodobno, odražava i neočekivano iznenađenje zbog neočekivanog otkrivanja realnosti. Brojne knjige i druge publikacije također su nazvali OHO, da bi, na kraju tim imenom nazvali čitavu grupu. OHO edicija obuhvaća sljedeće publikacije:

Marko Pogačnik: Artikel knjiga

I. G. Plamen i Marko Pokačnik: OHO

1967.

(„Topografske serije“:)

I. G. Plamen: Embrionalna knjiga

I. G. Plamen: Zvočna knjiga (Zvučna knjiga)

F. Zagoričnik: Opus nič (Opus nula)

M. Hanžek: Štiri pesni (Četiri pjesme)

M. Hanžek: Prostorska knjiga (Prostorna knjiga)

M. Matanović: Vizualne gramofonske plošče (Vizualne gramofonske ploče)

M. Pogačnik: Knjiga z obročkom (Knjiga s prstenom)

I. G. Plamen: Dve pesmi (Dvije pjesme)

N. Križnar, M. Matanović i I. Plamen: Pesem, ki ne razlikuje vojne od miru, – Beseda je meso postala (Pjesma, koja ne razlikuje rat od mira, – Riječ je meso postala; snimka s dvije pjesme)

 1968.

G. Plamen i M. Pogačnik: Gobe v knjigi (Gljive u knjizi)

I. G. Plamen i M. Pogačnik: Pegam in Lambergar (Pegam i Lambergar)

M. Pogačnik: Machbox Labels (Naljepnice za kutije šibica)

Tomaž Šalamun: Namen pelerine

Serije kutija

I. G. Plamen i M. Pogačnik: 9 karata

M.  Pogačnik: Muha

M.  Hanžek: 12 karata

M. Matanović:  Otisci

Deja Rotar: 18 karata

1969.

Matijaž Hanžek: Delitev množitev (Dijeljenje množenje)

Od 1966. godine  Naško Križnar i Marjan Ciglić  stvaraju kratke eksperimentalne filmove  u koje su često uključeni i drugi članovi skupine OHO; Križnar snima i bogatu dokumentaciju akcija i projekata skupine. Tijekom sljedećih godina Geister, Matanović i Nez, Pogačnik i ostali također se počinju baviti filmom.

Pogačnik je trebao sudjelovati na grupnoj izložbi u Prešernovom domu, ali je njegov rad uklonjen prije otvorenja izložbe. Stoga je Pogačnik odlučio izložiti sam sebe, a  ta akcija za njega nije bila samo protest nego i  sredstvo korištenja  vlastitog tijela kao umjetničkog medija. 29. prosinca, u zgradi Kazina – gdje su bili smješteni uredi studentskog komiteta, tjednik „Tribuna“  i druge redakcije – Pogačnik je organizirao happening: sudionici okupljeni u prostoriji proizvodili su zvukove s pomoću najrazličitijih i nasumce odabranih objekata, a na happening su pozvani putem oglasa objavljenog u „Tribuni“ (br. 10, 1966./67.).

1967.

Riječki magazin „La Battana“ objavio je članak o slovenskoj avangardnoj umjetnosti.  U tekstu Tarasa Kermaunera  predstavljeni  su radovi Šalamuna, Zagoričnika, Geistera, Pogačnika i Matanovića. U travnju iste godine Vojin Kovač-Chubby  prošetao je ljubljanskim uličicama u pidžami – taj je čin „Tribuna“ dokumentirala. Članovi OHO-a  počeli su pregovarati s upravom muzeja Škofja Loka oko osnivanja galerije avangardne umjetnosti u podrumu muzeja.

Publikacija  Pericarežaracirep (palindrom, tj. riječ koja se može čitati s kraja, a da pri tom ostaje ista) završena je u listopadu. Suradnici  su Aleš Kermavner, Marko Pogačnik, Tomaž Šalamun, Franci Zagoričnik, Iztok Geister, Milenko Matanović, Vojin Kovač-Chubby, Matjaž Hanžek i Slavoj Žižek; a urednici su Geister i Pogačnik. Veliki dio publikacije obuhvaća  reističku i konkretnu poeziju, Pogačnik objavljuje svoje članke i tekst pod nazivom Frolich-Moscon, dok Geister i Žižek objavljuju eseje. Knjiga je objavljena 1969. kao šesti svezak  izdanja Znamenja. U studenom je priređena Geistnerova i Pogačnikova knjiga Ikebana, objavljena kao osmi svezak izdanja  Znamenja (Znakovi).

1968.

Prva izložba skupine OHO priređena je u Muzeju moderne umjetnosti u Ljubljani (od 13. do 22. veljače) kao dio programa Ateljea 68  (atelier 68 series). Izloženi su radovi Andraža Šalamuna, Matanovića i Pogačnika, a tim je povodom objavljen i  pamflet Tomaža Brejca.

 U ožujku je izložba (u pomalo proširenoj verziji) preseljena u Salon Rotovž (Salon gradske vijećnice ) u Mariboru.

Mariborska izdavačka kuća Obzorje  počinje izdavati publikaciju „Znamenje“, urednik je Dušan Pirjevec, a grafički urednik Marko Pogačnik. Tijekom nekoliko godina objavljen je velik broj   publikacija  slovenskog modernizma, avangardne literature i eseja, među  kojima je i nekoliko knjiga OHO-a i njima bliskih autora.

Od 13. do 30. travnja OHO izlaže u Galeriji Studentskog centra u  Zagrebu. Izloženi su radovi i vizualna poezija Kovača-Chubbyja, Cigliča, Dragana, Hanžeka, Križnara, Matanovića, Geister-Plamena, M. Pogačnika i A. Šalamuna. Na otvorenju je  organizirano predavanje i šesterodijelni happening. David Nez postao je članom OHO-a. Matanović i Nez izložu  objekte na izložbi Objekt i boja u Galeriji Centar u Zagrebu. Matanović i Nez sudjeluju  na  festivalu konkretne poezije u Fiumalbou. Grupa Katalog osnovana je u lipnju. Članovi su: Tomaž Brajc, Nadežda Čačinović, Iztok Geister, Lado Kralj, Milenko Matković Rastko i Zoja Močnik, David Nez, Marko Pogačnik, Jani Razpotnik, Braco Rotar, Andraž i Tomaž Šalamun, Rudi Šeligo, Marko Švabić i Slavoj Žižek. Grupa je željela osnovati časopis „Katalog“ koji bi funkcionirao kao forum  za nove tendencije u  umjetnosti i teoriji (tj. konkretna i vizualna poezija, reizam, programatska  umjetnost, strukturalizam, semiotika, post-strukturalizam i slični trendovi). Zbog nedostatka  odgovarajućeg  foruma radili su u sklopu magazina „Problemi“ koji je tako okupljao  različite generacije s različitim stavovima. Članovi OHO-a  također su bili dio Katalog grupe. Povremeno su obje grupe istupale zajedno, ali je OHO zadržao svoj specifični identitet.

Prvi broj „Kataloga“ objavljen je kao posebno izdanje časopisa „Problemi“ (br. 68-69),  što je izazvalo brojne napade tradicionalno orijentirane publike iz kulturnih krugova, ali i političara. Sljedeći je broj izašao 1969. u sklopu  Znamenja. To su ljeto članovi OHO-a izveli  nekoliko happeninga i aktivnosti u Zvezda Parku.  Članovi OHO-Katalog grupa (Ciglič, Dragan, Geister, Hanžek, Kovač-Chubby, Križnar, Matanović, Nez, Pogačnik, A. Šalamun i Zagoričnik) izlagali su u  Ateljeu 212 (U sklopu kazališnog festivala BITEF). 25. rujna organizirali su happening pod nazivom Strast (u suradnji s Tomažom Brejcom, Zvonom Ciglić i Tomažom Šalamunom) Ovaj je OHO događaj dokumentiran u publikaciji Galerija 212, Beograd, 1968. (str. 23-31, autori tekstova su Tomaž Brejc, Biljana Tomić i Braco Rotar).

U sklopu izložbe Permenentna umjetnost, koju je u sklopu Ateljea 212 organizirala Biljana Tomić, izlagali su Brejc, Ciglič, Hanžek, Kovač-Chubby, Križnar, Matanović, Nez, Geister, Pogačnik, Tomaž i Andraž Šalamun i Zgoričnik. U zimu 1968. – 69. Srećo Dragan, Matanović, Nez, Drago Dellabernardina i Križnar bavili su se  fotoprojektima i različitim aktivnostima. Tomaž Šalamun priključuje se OHO umjetnicima i počinje surađivati na projektima. Tridesetog prosinca Dellabernardina, Matanović i Nez od vlastitih su tijela stvorili skulpturu nazvanu Mt Triglav u Zvezda Parku.

1969.

Na  inicijativu Tomaža Šalamuna članovi OHO-a  (Matanović, Andraž i Tomaž Šalamun) pripremaju  izložbu u Galeriji suvremene umjetnosti u Zagrebu. Izložba je nosila naziv Pradedje (Preci) i označila prekretnicu u stvaralaštvu OHO-a. Otada njihovo djelovanje obilježava umjetnost u užem smislu riječi, dok su  u dotadašnjem radu prevladavale posebne,  različite aktivnosti. Uz to, izložba  afirmira  suvremene umjetničke tendencije, iznad svega Arte Poveru. Popratni katalog uključuje fotografsku dokumentaciju  T. Šalamuna, Matanovića, Tomaža Brejca i Brace Rotara.

Grupu je ponovno ujedinio Marko Pogačnik nakon povratka iz vojne službe.  U ožujku i travnju skupina OHO izlaže u Muzeju moderne umetnosti u Ljubljani i (u sklopu ciklusa Atelje 69) i Prešernovoj kući u Kranju. Matanović, Nez  i A. Šalamun prvi izlažu u Ljubljani (od 26. ožujka), zatim slijede izložbe Pogačnika i  Sreče Dragana (od 4. travnja). Drugog travnja  otvorena je izložba Tomaža Šalamuna u Kranju, ali je već idućeg dana zatvorena.

Od 21. travnja do 5. maja Drago Dellabernardina ima izložbu u Domu kulture u Postojni gdje izlaže pop art i konceptualne radove. Izlazi prvi broj  beogradskog časopisa „Rock“ u kojem je iscrpno  predstavljeno djelovanje OHO skupine. Objavljeno je posebno izdanje časopisa „Problemi“ pod nazivom „PU“, posvećeno programatskoj umjetnosti, a urednici tog izdanja bili su Iztok Geistner, Rastko Močnik i Marko Pogačnik.  Na ljeto je održan tzv. „ljetni projekt“ u sklopu kojeg su članovi OHO-a preselili svoje aktivnosti na otvoreno i u prirodu (lokacije odvijanja projekata: Ljubljana i okolina, kanjon Korke u Kranju, kanjon Zarice kraj Drulovke, Sorško polje kraj Kranja i Meja, Srakane pokraj Malog Lošinja).

Pogačnik i Zagoričnik sudjelovali su na izložbi Co/incidenze u Massari (13. – 28. rujna). U popratnom katalogu predstavljeni su „ljetni projekti“. Od 20. studenog do 9. prosinca  skupina OHO izlagala je u Domu omladine u Beogradu. Svaki je umjetnik raspolagao galerijom nekoliko dana. Tim je povodom objavljen katalog koji je sadržavao prezentaciju izloženih projekata i tekstove Pavla Stefanovića i Ješe Denegrija.

U sklopu kazališnog festivala BITEF članovi OHO-a izveli su happening (Urban Theater happening) ili „Happening sa zviždaljkom“ na ulicama Beograda, nakon čega je slijedila i izvedba u Ljubljani. Sljedeći happening izveden u Beogradu je Programatsko Kazalište. Drugi broj Kataloga objavljen je u sklopu Znamenja – u njemu je objavljena proza Rudija Šeliga, Dimitrija Rupela i Marka Švabića, poezija Tomaža Šalamuna  (koji je objavio i svoje fotoprojekte), IG. Plamena i Matijaža Hanžeka, kao i Pogačnikova i Zagoričnikova programatska i konkterna literatura, studija  Brace Rotara o Nezovom umjetničkom radu, Nezovi crteži topova, fotografsku dokumentaciju njegovih projekata, kao i projekata A. Šalamuna, Matanovića, Dragane i Drage Dellabernardine, te  izložaba i projekata skupine OHO.

1970.

Kynaston McShyne pozvao je skupinu OHO da sudjeluje  na izložbi Informacije. U veljači su Matanović i Nez krenuli u New York. Tad su počeli  raditi na prvim telepatskim projektima. U travnju 1970. skupina OHO izlagala je u galeriji Techné u Firenci.  Telepatski projekti se nastavljaju.

Tijekom ožujka, travnja i svibnja odvija se Projekt Zarica pokraj Kranja. U svibnju je održana izložba u Galeriji Đure Đakovića u Sarajevu.  U svibnju je održana izložba Informacije u MoMi u ( Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku). Rad skupine OHO  prezentiran je putem dokumentacije i Križnarovih filmova. Tomaž Šalamun putuje u New York.  U lipnju skupina OHO izvodi performans na 4. beogradskom trijenalu savremene umetnosti, a prestavljena je i vizualna poezija članova skupine.

Ljeto: grupno „šolanje“ (školovanje)  u Zarici, Sorškom polju i Čezsoči.

Kolovoz: tijekom šolanja posjećuje ih Walter de Maria koji surađuje na njihovom noćnom projektu.

U rujnu  članovi OHO-a rade i izlažu na Aktionsraumu u Münchenu.

U studenom članovi OHO-a pripremaju izložbu  u Gradskoj galeriji u Ljubljani. To je posljednja izložba grupe. Tijekom izložbe OHO-ovci odlučuju napustiti svijet umjetnosti i stupiti u život. Sa arhitektom Nikom Lehrmanom surađivali su u pripremi  nacrta za hotel Agronavi u Novoj Gorici i Solarne skulpture pokraj hotela.

1971.

11. travnja članovi OHO-a i njihovi prijatelji preselili su se  u napušteni Šempas i osnovali  Obitelj iz Šempasa. Pokušali su zasnovati zajednicu koja bi živjela u skladu s prirodom i samom sobom. Taj je projekt predstavljen na brojnim domaćim i stranim izložbama. Unatoč odricanju od svijeta umjetnosti i prelasku na  cjelovito življenje, članovi OHO-a još uvijek povremeno izlažu. Izlagali su na 7. biennalu mladih umjetnika u Parizu.  23. travnja  prisustvuju izložbi At the moment – jednodnevnoj izložbi održanoj u veži Frankopanske 2a  u Zagrebu,  koju su organizirali Nena i Braco Dimitrijević (ostali umjetnici: Anselmo, Barry, Brown, Burren, Burgin, Dibbets, Dimitrijević, Grupa ER, Flanagan, Huebler, Grupa Kôd, Kirili, Kounellis, Latham, LeWitt, Trbuljak, Weiner i Wilson). Također su izlagali na izložbi Primjeri konceptualne umjetnosti u Jugoslaviji koju je u sklopu Salona Muzeja moderne umetnosti u Beogradu organizirao Ješa Denegri. Tijekom sljedećih nekoliko godina dokumentacija rada skupine izložena je na brojnim izložbama. Poseban pregled umjetnosti skupine OHO organiziran je 1978.  godine u Ljubljani u ŠKUC Galeriji, u povodu objavljivanja važnog kataloga koji je sadržavao studiju Tomaža Brejca.

Popis filmova skupine OHO:

1964.

Križnar: Nadstavba (Superstruktura), 8 mm, c/b, 1 min.55 sek (sudjeluje:  Marko Pogačnik)

1965.

Križnar: Na poti za Dajlo (Na putu za Dajlu), 8 mm, c/b, 9

1966.

Križnar: Zurigo, 8 mm, c/b, 9 (Bogdan Gradišnik, A. Kermavner, M. Matanović)

Križnar: Eve of Destruction (Večer uoči uništenja), 8 mm, c/b 2,39 (M. Pogačnik)

Križnar: Devetnajsti živčani slom (Devetnaesti živčani slom), 8mm, c/b, 2, 39 (Marinka Ciglič, M. Pogačnik)

Križnar: Konice špic (Oštrica vrha) 16 mm, c/b, 7, 41 (Pogačnik, Gesister, Anže Mezeg)

Križnar: Morgue, 8 mm, c/b, 3, 08 (I. Geisner)

Križnar: Samomorilec (Samoubojstvo), 8 mm, c/b, 2, 34 (B. Gradišnik)

Ciglič: Val mezonov v potencialnem loncu (Val mesona u potencijalnom loncu)

1967.

Križnar: Lego, 8 mm, u boji, 3, 23

Kovač- Chubby- Križnar: Lepo je v naši domovini biti mlad (lijepo je biti mlad u našoj domovini), 8 mm c/b, 3, 19 (M. Hanžek)

Križnar: Žalik žena (Nimfa) 16 mm, c/b, 3, 50

Križnar: Delagubantskilimez, 8 mm, c/b, 2,56 (M. Matanović, M Hanžek)

Hanžek – Križnar: Nomama, 8 mm, c/b , 1,40

Geister – Križnar: Interes, 8 mm, c/b, 6, 05 (Chubby, Geister, Ciglič)

Geister: Čakajoč na Godota (Čekajući Godota), 8 mm, c/b, 2, 12

Pogačnik: Oko, 16 mm, c/b  i animacija u boji, 3, 31

Ciglič: Fulia Quanso`, 8 mm, u boji, 7

Ciglič: Sinkope, 8 mm c/b, 3, 30

Ciglič: Ofelija je opet nora (Ofelija je opet luda)

1968.

Križnar: Športni tip, (Sportski tip) 8 mm, c/b, 2, 20 (M. Hanžek)

Križnar: Film in avtor se ljubita (Film i autor vode ljubav), 8 mm, c/b, 3, 31 (Chubby, Matanović, Nez)

Križnar: Hrbet gre v kino (Leđa idu u kino), 8 mm, c/b, 0, 54 (M. Čermelj)

Križnar: Sranje, 8 mm, c/b, 3, 50 (Manca Čermelj, V. K. Chubby)

Matanović – Križnar: Dok. film, 8 mm, c/b 3, 50, 4, 11

Pogačnik: Svitanje, 8 mm, c/b, anim., 3, 30

Nez: Žogica (Loptica), 8 mm, c/b 4, 02

Nez: 4 x 30 sekund teme (4 x 30 sekundi tame), 8 m, c/b, 2

Ciglič: NLP, 8 mm, c/b, 3

1969. – 70.

Križnar: Film o filmu, 8 mm, u boji, 1, 21

Križnar: Projekt 1: Prižgite luč (Projekt 1 – upalite svjetlo), 8 mm, c/b 1, 17

Križnar: Projekt 2, 8 mm, c/b

Križnar: Projekt 3- Umivanje avta- (Pranje auta), 8 mm, c/b, 0, 40

Križnar: Projekt 6- Transport gume, 8 mm, u boji, 3, 50 (Matanović, Nez, Šalamun)

Križnar: Projekt 7- Vaja s piščalko (Acija s zviždaljkom), 8 mm, c/b, 5, 51

Ciglič: Ajra, 8 mm, c/b, 3

Ciglič: OU

 1970.

Križnar: Beli ljudje ( Bijeli ljudi), 35 mm, c/b, 324 m, Neoplanta film, Novi Sad

Križnar: Projekt kamera, 35 mm, c/b, 243 m, Viba film, Ljubljana

Osnova ove kronologije je  sažetak aktivnosti skupine  koju je pripremio dr. Tomaž Brejc za katalog izložbe  OHO 1966. – 1971. u Ljubljani 1978. godine.

 Kronolologija je preuzeta iz kataloga retrospektivne izložbe grupe OHO održane u Modernoj galeriji u Ljubljani 1994. godine