(Senj, 1903 – na brodu pri povratku u Australiju, 1972) Pisac i pjesnik. Iako se školovao za mornara i dugo vremena radio na brodu Mikac je jedan je od prvih autora dadaističke proze i poezije u nas. Bio je aktivni suradnik časopisa Zenit, a najpoznatiji je po “romanu” Fenomen majmuna, koji je započet na putu Barcelona - Gibraltar- Alžir. Njegova poezija je antipoetična, a on sam bio je sljedbenik Micićeve interpretacije balkanskog moderniteta. U širem krugu zapažen je tek romanom Doživljaji Morica Švarca koji upozorava na odnos Njemaca prema Židovima, ali u duhu svojih dadaističkih početaka ne sluti krvavi ishod nego se zadovoljava humorističkom nadgradnjom u kojoj ilustrira kako se iza svakog nacista krije prerušeni Židov koji ne želi okriti svoje židovsko porijeklo. Neposredno prije početka Drugog svjetskog rata vratio se u Hrvatsku, a prije toga živio je u Berlinu gdje je radio u tamošnjim uredima velikih američkih filmskih kompanija. Uspio je čak i zainteresirati producente za snimanje filma prema njegovom romanu Fenomen majmuna. U Hrvatskoj je 1941. imenovan ravnateljem u Državnom ravnateljstvu za film. Bio je začetnik ozbiljne i profesionalne filmske proizvodnje u Hrvatskoj, a omogućio je i snimanje prvog hrvatskog umjetničkog filma Lisinski. Nakon rata odlazi u emigraciju u Argentinu gdje je napisao prvi roman na hrvatskom o Bleiburgu (U povorci smrti, 1954.)