Farkas Molnár (1987., Pečuh – 1945., Budimpešta) bio je mađarski arhitekt koji je studirao u Bauhausu, slikar, grafičar i jedan od vodećih članova međunarodnog modernizma u međuratnom razdoblju.

Izbačen je s Tehničkog sveučilišta u Budimpešti zbog sudjelovanja u mađarskoj revoluciji 1919. godine. Godine 1921. posjetio je Italiju s prijateljima umjetnicima Henrikom Stefanom i Hugom Johanom i slikao gradske krajolike koristeći kubističku tehniku. Molnár je suosnivač Umjetničkog kruga u Pečuhu. Na njihovoj zajedničkoj izložbi 1921. predstavio je figurativna djela.

Studirao je na Bauhausu u Weimaru od 1921. do 1925. kod Johannesa Ittena. Kasnije je radio u arhitektonskom uredu Waltera Gropiusa.

S Georgom Muchom i Marcellom Breuerom na dizajnu malih stanova 1924. godine.  Zajedno su tražili da Bauhaus otvori studij arhitekture.

Bio je osnivač konstruktivističke grupe KURI (konstruktivno, utilitarno, racionalno, međunarodno) i autor njezina manifesta. Grupu KURI (Farkas Molnár, Henrik Stefan, Andor Weiningerm Kurt Schmidt i drugi) u Bauhausu su osnovali Molnár i njegovi prijatelji iz Pečuha u proljeće 1923. godine. Manifest grupe KURI, objavljen je 1923. u izdanju časopisa Út, objavljenom u Novom Sadu.

Za prvu izložbu Bauhaus škole za umjetnost i dizajn održane 1923. u Weimaru, Molnár je stvorio Crvenu kocku. Bio je to projekt samostojeće obiteljske kuće, korištenjem snažne boje (crvene) i krutih linija, osmišljen kao prva kvadratna kuća koju je proizveo univerzalni KURI. Crteži Molnárovih zgrada objavljeni su u mađarskom avangardnom časopisu Ma u srpnju 1923. godine, u isto vrijeme kada je u Weimaru otvorena Bauhausova izložba.

Umjetničko djelo Čovjek sa zgradom nastalo je tijekom Molnárovog boravka u Bauhausu između 1923. i 1925. godine. Značajke koje podsjećaju na Crvenu kocku mogu se vidjeti na umjetničkom djelu, što sugerira da je nastalo u razdoblju nedugo nakon nastanka Crvene kocke i poklonjeno je Marie-Luise Betlheim najkasnije 1925. godine.

Knjiga Die Bühne im Bauhaus objavljena je 1925. godine u koautorstvu Farkasa Molnára, Oskara Schlemmera i Lasla Móholy-Nágya.

Molnár se vratio u Mađarsku 1925. godine. Na Gropiusov prijedlog osnovao je CIAM (Congrès International d'Architecture Moderne).