menu
esej o autorubibliografijautjecaji autora
LAJOS KASSÁK
zemlja
Mađarska
period
1915-1946

(Érsekújvár, 1887. – Budimpešta, 1967.), pjesnik, pisac, slikar i grafičar, središnja ličnost mađarske avangarde, utjecajni promotor avangardnih književnih pravaca. Kao metalski radnik uključuje se u sindikalni i socijaldemokratski pokret u Budimpešti. Pjesme objavljuje od 1908. godine, ali tek 1912. skreće pozornost na sebe pjesmama u slobodnom stihu, objavljenim u časopisu „Renaissance“.


  Njegovi rani radovi pod utjecajem su Walta Whitmana. Od 1912. do 1919. objavio nekoliko zbirki pjesama, novela i jednočinki. Pokreće časopis „A Tett“ (1915. – 1916.), oko kojeg se okuplja grupa mlađih pjesnika i umjetnika. Zbog antimilitarizma i internacionalizma časopis je zabranjen, ali ga Kassák ponovno pokreće pod nazivom „MA", a objavljivan je u Budimpešti 1916. –1919., i u Beču od 1920. do 1925. godine. Bečka faza „MA” obilježena je raspadom homogene aktivističke grupe, istupom Sandora Bartea 1922., u vrijeme kada on pojačava svoju vezu s dadaizmom i proletkultom i pokreće časopise „Akasztott Ember” i „Ék”.


  L. Kassák  je snažno utjecao na književnost jugoslavenskih Mađara. U književnoj i likovnoj praksi i u teoriji Kassák zastupa aktivističku varijantu ekspresionizma, oslonjenu na tradiciju Kurta Hillera, dadaizam, i specifične pojavne oblike konstruktivizma (Bildgedichte, Bildarchitektur). „Zenit“ je izuzetno cijenio i dobro poznavao časopis “MA”.


  Zenitisti sa simpatijama pišu o Kassákovom časopisu i pokretu, nalazeći da postoji mnogo zajedničkog između „MA” i „Zenita”, između stvaralaštva aktivista i zenitista: „Danas, najmoderniji, najbliži nama mađarski aktivistički pjesnici i umjetnici i njihov časopis „MA”.“ Glasilo zenitista objavljuje Kassákove numerirane pjesme (jednu u prijevodu B. Tokina), i najavljuje, na nastojanje Kassáka (korespondencija B. Tokin – Lj. Micić), da priprema izdavanje njegovog „romana iz mađarske boljševičke revolucije“ Lomače pjevaju. S konstruktivističkom fazom „Zenita” poklapa se objavljivanje Kassákovoga programskog teksta Arhitektura slike (1922.), kao i reproduciranje njegovog linoreza koji vizualno ilustrira ideje predstavljene u ovom tekstu. V. Golubović