menu
esej o autorubibliografijautjecaji autora
ŽELJKO JERMAN
10. ožujak 1949. - 17. srpanj 2006.
zemlja
Ex Yugoslavia
period
1968-1989

  Umjetnički rad Željka Jermana obilježili su eksperimenti u mediju fotografije. Usmjerivši svoj interes na istraživanje alternativnih mogućnosti tog medija, Jerman nije opterećen savršenom tehnikom, već naprotiv, namjerno snima neoštre fotografije koje onda postaju površina za intervenciju fotokemikalijama, temperama, a u nekim radovima koristi i više negativa. Balansirajući između dva suprotna pola kreativnosti i destrukcije, Jerman se kreće prema elementarnoj, eksperimentalnoj fotografiji, manipulirajući njezinim izražajnim potencijalom, često i bez uporabe fotoaparata.

  Nakon što je završio tečaj fotografije i neko vrijeme vodio vlastiti atelijer Blow up, u Voćarskoj ulici u Zagrebu, sredinom sedamdesetih godina postaje članom neformalne skupine Grupa šestorice autora, čije je djelovanje označavala izrazita individualnost pojedinih umjetnika, konceptualni pristup umjetnosti, naglašena procesuralnost i izravan kontakt s publikom u formi izložaba-akcija. 1975. godine na prostoru Gradskog kupališta na Savi, u sklopu izložbe-akcije Šestorice, nastaje jedno od značajnijih Jermanovih djela. Sat vremena umjetnik leži i pušta sunčevoj svjetlosti da iscrta njegov trag na foto-papiru.

  Krepaj fotografijo! Jermanov je rad Izložen na samostalnoj izložbi Subjektivna fotografija u GSU, 1974. godine, na kojemu se očituje umjetnikov destruktivni senzibilitet i želja za stvaranjem novog izraza putem uništenja osnovnih načela starog. Jasnu i izravnu izjavu, Ovo nije moj svijet, ispisao je Jerman razvijačem na roli fotopapira 1976. godine i izložio na jednoj beogradskoj ulici. Jednostavnost komunicirane poruke, njezino značenje, koje sadrži prepoznatljive generacijske postavke kao što su govor u prvom licu i „veliko odbijanje svega zatečenog kao neprihvatljivog“ (Denegri), kao i korištenje fotografskih materijala za prenošenje poruke, odnosno eksperiment i dekonstrukcija samog medija fotografije karakteristike su Jermanovog umjetničkog izraza.

  Moja godina, rad je koji je nastajao tijekom 1977. godine. Fotografijama nastalim svakodnevno, umjetnik je dodao jednostavne dnevničke zapise. Godinu dana kasnije rad je izložen u GSU. Krajem sedamdesetih, zajedno s umjetnicom Vlastom Delimar izvodi niz performansa, poput Vjenčanja (1982.) i Pokušaja poistovjećivanja (1979.). Slike (iz)umrlih albuma nedovršeni je ciklus nastao u razdoblju od 2003. do 2006. Na starim obiteljskim fotografijama intervenira s kućanskim kemikalijama, odnosno sredstvima za čišćenje i običnom četkicom za zube, pa je tako Jerman, prema vlastitim riječima, likove iz albuma „uništio“, kako bi im omogućio da postanu „artefaktura“ i da „prerastu beznačajnu čulnost koja je postojala samo „u dušama bliskih, više nepostojećih osoba“.

  Od osamdesetih godina Željko Jerman intenzivno objavljuje kritike i kolumne u „Poletu“, „Danasu“, „Studentskom listu“, a kasnije i kolumnu Egotrip u časopisu „Zarez“. Od 1998. do 2001. godine predavao je na Slobodnoj umjetničkoj akademiji u Splitu, gdje je živio posljednjih godina svojega života. Umro je 2006. godine. J.Bubaš

esej o autoru