menu
esej o autorubibliografijautjecaji autora
SLAVKO MATKOVIĆ
zemlja
Ex Yugoslavia
period
1968-1989

  Slavko Matković edan je od najznačajnijih srpskih konceptualnih umjetnika koji svojim radom problematizira različite teme, poput autorstva umjetničkog djela, naglašavanja procesa nasuprot završenom djelu, te istraživanja na području odnosa vizualnog i jezičnog, da nabrojimo samo neke. Kao najizrazitiji predstavnik umjetničkog nomadizma i anticipator umjetničkih kretanja djelovao je na području vizualne poezije, body arta, stripa, poezije, slikarstva, performansa, filma, mail arta itd. 

  Godine 1969. u rodnoj Subotici, zajedno s Bálintom Szombathyjem osniva grupu Bosch + Bosch. Grupa je u maloj sredini utjelovila suvremeni umjetnički senzibilitet te djelovala u skladu sa svjetskim umjetničkim težnjama, nadilazeći tadašnje estetske kategorije u korist onih etičkih. Izdavali su časopise „Kontraktor 972“ i „WOW“ u kojima su objavljivali relevantne članke na području umjetnosti i teorije. 

  Tijekom sedamdesetih godina Slavko Matković realizira niz djela, poput intervencija na papirima ispisanim kompjuterskim kodovima ili listovima knjiga, kojima istražuje odnose vizualnog i poetskog, afirmirajući i jezik i likovnost kao autonomne cjeline koje zajedno tvore novi izražajni prostor (Obrada odbačenog kompjuterskog materijala, 1970. i Art on the Bridge, 1971., koji su u fundusu Kolekcije).

   Naglašavanje ideje i procesa nastanka djela, čiji je rezultat, iako dokumentiran postaje manje bitan, vidljiv u radovima poput Snimanja oblaka, iz 1970. godine, kada je umjetnik tijekom šest mjeseci svakodnevno fotografirao oblake iznad svoje kuće, kao i u projektu Ludoško jezero, iz iste godine, kada na jezeru intervenira papirima A4 formata, nanizanima na flaks. Poznata je i njegova akcija Prebrojavanje posetilaca u izložbenoj dvorani pomoću strana sveta, izvedena u Galeriji SKC, 1972. godine, u kojoj u određenom trenutku podizanjem ukriženih konopa s poda umjetnik dijeli galeriju na 4 dijela i prebrojava posjetitelje u svakom dijelu. Body art akcijama Prodor materije kroz materiju – probijanje džempera kapsulom spreja (fotodokumentacija je u Kolekciji), Pepeo, itd., .umjetnikovo tijelo postaje istodobno subjekt i objekt vlastite umjetnosti. S pomoću Ide Biard i Galerije stanara 1974. i 1975. započinje višedjelni projekt Jugoslovenska vitrina –Distribucija totalne redundse, kojim problematizira osnivanje grupe. Iste 1974. godine daje oglas Ich bin Künstler u njemačkome dnevnom listu „Harzburger Zeitung“. 

  Početkom sedamdesetih (1971.), Matković se počinje baviti eksperimentalnim stripom, pri čemu narušava stripovsku narativnost, afirmira autonomnost riječi, stvarajući tako višeslojne kolaže značenja u čijem dekodiranju sudjeluje i sam čitatelj. Stripovski ciklusi o pop zvijezdama My name is Beatle (1971.), Rolling Stonesi stanuju ovdje (1971.), Help (1971.) te NEKERMAN (Potrošački fotostrip iz 1979. godine), nalaze se u fundusu Kolekcije Marinko Sudac. 

  Osamdesetih godina umjetnik intenzivira pitanje deautorizacije umjetničkog djela, a u djela sve više unosi elemente ironije i apsurda. Godine 1981. na ulicama Rijeke dijeli pozivnice za svoju samostalnu izložbu u Malom salonu u Rijeci. Uručivanje pozivnica nepoznatim prolaznicima fotografira Szombathy, a te fotografije izložene su na samoj izložbi. U istom razdoblju započinje poetske dijaloge sa svojim alter egom, stripovskim junakom Alanom Fordom ( pjesme Antigaf, Slavko Matković alias Alan Ford, te autobiografski strip Deautorizacija – Alan Ford & Art lover iz 1981., također u Kolekciji). Svoje radove sve češće „potpisuje“ autorskim pečatom s likom strip junaka. Godine 1981. nastaje Mail Art Box (kolekcija Marinka Sudca), izvedena u kombiniranoj tehnici, a sastoji se od kutija, pisma, poštanske marke i u donjemu desnom uglu natpis Art na novinskom papiru. Dakle, doslovno konstruiravši mail art box (kutiju koju je ispunio poštom I umjetnošću), Matković se ponovno poigrava sa značenjima I vuče paralele između umjetnosti (mail art) i doslovne, životne predmetnosti. Iz 1983. godine datira rad Uradi sam, umjetnikova skica-uputa za izvršenje samoubojstva. 

  Devedesetih godina, u vrijeme siromaštva i negacije kulture u Srbiji, Matković proglašava umjetničkim djelima svakodnevne činove poput Čitam o umetnosti, Razmišljam o umetnosti, itd. Rijetko izlaže svoje radove kojima svjedoči samo nekolicina najbližih prijatelja. Body art akcijom Lice umotava vlastito lice u samoljepljivu traku, deformirajući se i prekinuvši dotok kisika, zbog čega se gootov ugušio, a što je prekinula publika. Matkovićevu umjetničku osobnost možda najbolje ilustriraju riječi B. Szombathyja: „Matković se nije sklanjao pred stvarnim opasnostima koje su proisticale iz njegove uloge anti-umetnika... Smelo se suočavao s njima, jer nije bio u stanju da se odupre onim izazovima, iskušenjima iza kojih bi osetio mogućnost dosezanja čiste poezije i čiste ideje. Nije se povlačio u zaklon čak ni kad bi ga poneka poetička pustolovina i fizički ugrozila, jer naprosto nije previo razliku između života i umetnosti – ova istorijska maksima za njega zaista nije bila fraza niti puko jezičko žongliranje.“

  Slavko Matković rođen je u Subotici 1948. godine, gdje je i umro 1994. godine.

J.Bubaš