Bernardo Bernardi (1921., Korčula - 1985., Bol) jedan je od najistaknutijih hrvatskih dizajnera i arhitekata i član grupe EXAT 51.

Diplomirao je na Arhitektonskom odsjeku na Tehničkom fakultetu u Zagrebu 1948. godine, gdje je i kratko radio na katedri za planiranje. Godine 1956. i 1957. proveo je u Parizu na studijskom putovanju, a kasnije je otišao u Dansku, Švedsku i Finsku, a zatim u SAD.

Bernardi je jedno od ključnih imena hrvatskog industrijskog dizajna. Jedan je od osnivača Udruženja hrvatskih dizajnera (1985.), kao i ULUPUH-a (Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjene umjetnosti) (1957.) i zagrebačkog Centra za dizajn (1964.). Bernardi je naslovio jedan od najvažnijih arhitektonskih časopisa u regiji - Čovjek i prostor.

Stvorio je namještaj za industrijsku proizvodnju (školski ili uredski namještaj). Izradio je nekoliko arhitektonskih projekata poput Pučkog otvorenog učilišta Zagreb (1961.), hotela Maestral, Brela (1965.), hotela Marko Polo, Korčula (1960.) i druge, uključujući nekoliko javnih i privatnih zgrada.

Bernardi je 1951. postao dio grupe EXAT 51. EXAT 51 (skraćenica od naziva Eksperimentalni atelier, uz 1951. kao godinu osnivanja grupe) jest svojevrsna radna zajednica sastavljena od slikara, arhitekata, urbanista, grafičkih i industrijskih dizajnera, scenografa i likovnih pedagoga, okupljenih zbog “sintetiziranja” svih tih disciplina, koja je na tragu duhovnog i idejnog nasljeđa Bauhausa i ruske avangarde. Članovi su bili: Bernardo Bernardi, Zdravko Bregovac, Zvonimir Radić, Božidar Rašica, Vjenceslav Richter, Vladimir Zarahović, Vlado Kristl, Ivan Picelj i Aleksandar Srnec. Javnosti su se predstavili Manifestom objavljenim u Zagrebu u prosincu 1951. godine.