menu
esej o autorubibliografijautjecaji autora
MA
zemlja
Mađarska
period
1915-1946

 

Mađarski avangardni časopis MA (Danas), osnovao je i uređivao Lajos Kassák (Ersekujvár, 1887 – Budimpešta, 1967) bravar, samouki slikar i pjesnik, koji je svojim plodnim i inovativnim likovnim, spisateljskim, uređivačkim, diza- jnerskim, teorijskim i kritičarskim radom te avangardnim stajalištima ostvario najkoherentniji opus u mađarskoj umjetnosti XX. stoljeća, te međunarodni umjetnički uspjeh, priznanje i utjecaj. Nazivaju ga ocem mnogih moder- nizama. Kassák je 1915. godine osnovao revolucionarni časopis A Tett (Akcija) oko kojeg se okupila mlada antiratno raspoložena inteligencija i koji je uskoro zabranjen. Kassák je potom osnovao časopis MA s platformom avangardnog aktivizma nadahnutog dadaizmom, koji je objavljivao priloge umjetnika poput Georga Grosza, Kurta Schwittersa i Hansa Richtera. Objavio je međunarodno utjecajne konstruktivističke manifeste Képarchitektúra / Arhitektura slike (1922), Vissza a kaptafához / Povratak osnovama (1923) i A konstruktivizmusról / O konstruktivizmu (1922). Za vrijeme Ma- đarske sovjetske republike (21.  3.– 6.  8.  1919) bio je član Spisateljske direkcije koju napušta zbog ideološkog sukoba s njezinim vođom Bélom Kunom, ali sebe i dalje smatra socijalistom. Nakon neuspjeha revolucije, 1920. godine uredništvo časopisa seli u Beč, gdje nastavlja s objavljivanjem. Nadahnut djelom Lászla Moholyja–Nagyja, Kassák se okreće estetici konstruktivizma i upravo na stranicama MA 1921. godine objavljuje teorijske smjernice Mađarskog konstruktivizma. U studenom 1924. njegov je rad, uz radove Brancusija, Arpa i Schwittersa, predstavljen na “Prvoj međunarodnoj izložbi suvremene umjetnosti” u Bukureštu. U Budimpeštu se iz emigracije vraća 1926. godine, te počinje objavljivati ljevičarske, nezavisne časopise Documentum (Dokument, 1926– 1927) i Munka (Rad, 1928 –1939). Kassák je zgrožen usponom nacizma u Njemačkoj i stvaranjem marionetskog režima u Mađarskoj. Svoj životopis Egy ember élete (A Man’s Life) objavio je kao knjigu 1937. godine, a zbog poglavlja koje opisuje sudjelovanje u Mađarskoj sovjetskoj republici krivično ga progone. Redovito objavljuje u ljevičarskim časopisima, a poslije rata, od 1945. do zabrane 1947. godine, uređuje časopis Kortárs (Suvremenost). U 1947. postaje predsjednik Umjetničkog odbora Soci- jaldemokratske partije, 1948. zastupnik u Parlamentu, ali ga ubrzo smjenjuju. Godine 1953. zbog kritike kulturne politike izbacuju ga iz Partije i vlasti zabranjuju objavljivanje njegovih tekstova do 1956. kad je imenovan predsjed- nikom tada utjecajne Udruge pisaca. Nakon neuspjeha Mađarskog ustanka 1957. godine Partija mu u potpunosti zabranjuje putovanja, izlaganje i objavljivanje, no unatoč tome Kassákov lokalni i međunarodni utjecaj ne prestaje. Njegov rad uvršten je na velike izložbe Dade, Kunstahalle u Zürichu i Musée d’Art Moderne u Parizu, obje 1966. godine.  Urednička politika Lajosa Kassáka i časopis MA uvelike su preusmjerili Zenit prema konstruktivističkoj estetici, a suradnja dvaju časopisa bila je duga i prijateljska, a njihovi suradnici radili su za oba časopisa. Ostavština, a nadasve Kassákov aktivizam snažno su početkom sedamdesetih godina utjecali na vojvođanske umjetnike oko grupe Kôd, na časopis Út, te na rad kulturnog centra Tribina mladih u Novom Sadu. O ostavštini Lajosa Kassáka skrbi Muzej Kassák u Budimpešti, smješten u zgradi u kojoj je živio.